|
PORIJEKLO IMENA NAKOVANA
Naziv sela Nakovane (nominativ Nakovana) vrlo je starog,
ali nepoznatog porijekla. Prvi put se spominje 1335.god. kao NACOVALDA
u svezi s ispašom u Debita notariae sv. III, str.65, 68 i 69, Državni
arhiv u Dubrovniku, a zatim 1357. kao NACOUALNA i 1372. kao NACHOVALNA.
Nakovana se u spomenutom spisu iz 1335. spominje kao vec razvijeno mjesto
sa oko stotinjak stanovnika i više od 2000 grla sitne stoke, što
dokazuje da je Nakovana postojala kao naseljeno mjesto mnogo prije nego
što je Dubrovacka Republika kupila Pelješac 1333. godine.
Prema legendi, bijahu nekoc tri brata kovaca koji su živjeli u ovom
dijelu Pelješca. Kada su oni odrasli medusobno su se razdijelili.
Jedan je brat dobio kucište gdje je ostao živjeti, pa je po
tomu Kucište dobilo ime. Drugi brat je dobio viganj (kovacki
alat) i nastanio se na mjestu koje je po tomu dobilo ime Viganj,
a treci je dobio nakovanj pa se naselio u mjesto koje je po tomu dobilo
ime Nakovanj. Vezano uz ovu legendu ova tri mjesta spominju se
i kao "tri fumara od pakla", što govori o njihovoj povezanosti
i zajednickoj prošlosti. Prema tumacenju povjesnicara I. Fiskovica
Nakovana, odnosno Nakovanj bio je prvobitni naziv za gradinski brijeg
koji se danas zove Grad, a koji pomalo i nalikuje tom kovackom alatu.
Kasnije se po tom tumacenju naziv proširio na širu okolicu,
a sam brijeg je nazvan po ruševinama na njemu. U prilog ove teorije
ide i cinjenica da se susjedno niže brdo zove Nakovanic.
Prema drugom tumacenju ime Nakovana kao i susjednog mjesta Viganj (spominje
se 1336. kao Vigel i Vighen) mogle bi biti i keltskog porijekla jer se
takvi nazivi srecu i u Velikoj Britaniji. To i nije nemoguce jer su se
Kelti spustili u IV.st.pr.n.e. niz Neretvu, a od Neretve do Pelješca
je mala udaljenost.
U ostalim dubrovackim dokumentima Nakovana se spominje kao NACHOUALNA,
NACHOUA, NACHOUAL DO i NACHOVAL.
Kartografi 18 stoljeca i kasnije austrijska administracija mjesto bilježe
kao NAKOVAN ili kao NAKOVANA. Talijanski izvori imena sela
prevode na talijanski, pa se tako Gornja Nakovana spominjala kao NACOVANA
SUPERIORE, a Donja Nakovana kao NACOVANA INFERIORE. Ti nazivi
medutim nisu bili u govornoj uporabi.
Za vrijeme Kraljevine SHS i Jugoslavije u vrijeme jezicne reforme kada
se ikavica zamjenjivala ijekavicom i kada Pelisac postaje Pelješac,
a Split Spljet, Nakovana mijenja ime u NAKOVANJ da bi pod takvim
imenom ušala na karte i u literaturi sve do današnjih dana.
Takvu grešku trebalo bi ispraviti i nazvati mjesto onako kako je
i starosjedioci i sada nazivaju - NAKOVANA.
PRIRODNO-GEOGRAFSKE ZNACAJKE NAKOVANE
Znatne kolicine fosiliziranih školjaka
koje se mogu pronaci i na najvecim vrhovima brda u Nakovani govore o burnoj
geološkoj prošlosti. Naime, u Mezozoiku je ovo podrucje prekrivalo
prostrano more - Tetis, u kojoj se razvila flora i fauna. U Kredi dolazi
u ovom podrucju do nabiranja brda i planina, te u svezi s tim su nastali
i rasjedi u smjeru pružanja Dinarskog gorja.
Pelješac, pa tako i podrucje Nakovane, izgraden je 95 % od taložnih
ili sedimetnih stijena, tj. vapnenca i dolomita mezozicke starosti.
Otapanjem leda u postpleistocenskom toplijem razdoblju došlo je do
izdizanja morske razine i potapanje kopna. Tim procesom razina mora izdigla
se do današjeg nivoa, pa je tako Pelješac postao poluotokom
spojen jezickom zemlje za ostatak kopna, a Neretva cije se ušce nalazilo
pokraj današnje Vele Luke, pomaklo se na današnji položaj.
U Nakovani je kao što je receno najviše raširen kredni
vapnenac. Na njemu zbog korozijskog otapanja, nastaju razni kraški
oblici. Kroz pukotine u vapnencu voda ponire i otapanjem ih širi.
Duž dubokih pukotina obrazuju se jame, špilje, ponori. Gospodarski
najvrijedniji prostor zapadno od vapnenackog masiva Sv. Ilije su dvije
zaravni - jedna koja se proteže u okolici Gornje i Donje Nakovane,
a druga oko Lovišta. Uvala Lovište je potopljena kraška
udolina. Izohipsa od 100 m, koja ide od uvale Bezdija prema rtu Osicac
granica je zaravni. Zaravan izmedu Gornje i Donje Nakovane nalazi se na
visini od oko 300 m, odakle se teren pocinje naglo dizati prema sv. Iliji.
U Lovištu ima nešto crvenice. Citav kraj je pod makijom, a javljaju
se i kamenjare (krš).
Flora i Fauna
O flori Pelješca postoji tek nekoliko radova u kojoj
je navedeno preko 1100 biljnih vrsta na tom podrucju. Nakovana se sve
do 2001. nikad nije obradivala kao zasebna cjelina. Te je godine izašao
rad grupe biologa Instituta za antropologiju u Zagrebu, koji su istraživali
biljni i životinjski fond Nakovanske visoravni ("Preliminarna
biološka istraživanja Nakovanske visoravni na Poluotoku Pelješcu").
Tijekom tog istraživanja zabilježeno je preko 150 biljnih vrsti.Vegetacija
u Nakovani tipicna je mediteranska s nekim raritetima. Uglavnom je cine
zimzelene šume, makija ili grm (red Quercetalia ilicis) i donekle
zarašteni kamenjarski pašnjaci (red Cymbopogo-Brachypodietalia).
Zbog maritimnog rasporeda padalina tijekom godine, ljeti dolazi do zastoja
vegetacije, pa vecina drvenastih biljaka cvate zimi, a mnoge zeljaste
provedu ljeto u obliku sjemena, podzemnih organa ili prizemnih pupova./Preliminarna
biološka istraživanja Nakovanske visoravni na poluotoku Pelješcu,
Bruno Kljajo, Nino Orepic, Hrvoje Peternel - Zagreb 2001./
Makija se uglavnom sastoji od gustog grmlja, ponajviše je neprohodna,
obavijena prirodnom živicom i povijušama. Makija se tu sastoji
od planike (Arbutus unedo), koja u nekim podrucjima naraste do
gorostasnih razmjera, velikog vrijesa (Erica arborea), rijetko
primorskog vrijesa (Erica verticilata), iglicaste smrike (Juniperus
oxycedrus), somine (Juniperus phoenicea), te smrljuhe, zelenike,
leprine i hrasta oštrike. Posljednja navedena je zakonom
zašticena vrsta. Podrucje Nakovane i sv. Ilije je jedno od tri nalazišta
ove vrste u Hrvatskoj. Izmedu ovih se provlace penjacice poput bršljana,
tetevike, (Smilax aspera) i blušca (Tamus communis).
Degradacijom makije nastaje bušik (red Cisto-Ericetalia Rozmarinetalia).
Ovu zajednicu cine vrste koje vole obilje svjetla. Ukoliko ih zasjeni
neka od drvenastih biljaka kod progresivnog rasta vegetacije u pravcu
šume, dolazi do brzog slabljenja, te nestanska pojedinih vrsta znacajnih
za ovu zajednicu.
Pored makije i bušika postoji šuma crnike, koja se istice tamnom
bojom zimzelenog lišca. Glavno šumsko stablo je crni hrast
(cesvina), zatim hrast (dub), alepski bor, cempres, a posebni
raritet je dalmatinski crni bor, koji raste pod samim vrhom Sv.
Ilije, te na obroncima brda spuštajuci se do samog ruba nakovanske
visoravni. Osim na ovom podrucju može ga se pronaci još samo
na Hvaru i Bracu. Dalmatinski crni bor može se naci na Iliji iznad
zimzelenog pojasa gdje su niže temperature i veca kolicina padalina.
Na prva stabla može se naici na visini oko 300 metara.
Kamenjarski pašnjaci na podrucju Nakovane razvile su se iz nekdašnjih
oranica, no zbog zapuštenosti one se pretvaraju u pašnjake,
a naposljetku u bušik i makiju. Tu se razvijaju vrste bodljikavih
listova i stabljika neprikladnih za ispašu: plavi i žuti
obad (Onopordum illiricum i Carthamus lanatus). Najznacajnije biljne vrste
pašnjaka su; neplodna zob (Avena sterilis), zvoncac
(bupleurum veronense) kostrika (brachypodium ramosum), velika
treslica (briza maxima), hajnaldia (Haynaldia villosa), mekuš
(Melica ciliata), luk (Allium subhirsutum) i zvjezdasta djetelina
(Trifolium stellatum). Osim navedenih biljaka tu se nalaze i stenoendemicne
biljke poput kratkozube kadulje i dalmatinske iglice. ./Preliminarna
biološka istraživanja Nakovanske visoravni na poluotoku Pelješcu,
Bruno Kljajo, Nino Orepic, Hrvoje Peternel - Zagreb 2001./
Od oko 150 biljnih vrsta koje su zabilježene 2001. godine 66 su samonikle
jestive biljke, a 51 ih posjeduje ljekovita svojstva. Medu znacajnijim
jestivim biljkama isticu se komorac (Foeniculum vulgare), planika
(Arbutus unedo) sa svojim brašnastim plodovima meginjama, oskoruša
(Sorbus domestica), oštrolisna šparoga (Asparagus acutifolius),
itd. Od ljekovitih biljaka mogu se navesti pastirska iglica (Geranium
robertianum), petrovac (Agrimonia eupatoria), levanda (Lavandula
spica), zatim kadulja, vrijes, smilje, smrdljika (smrljuha),
sljez, majcina dušica(popunac), itd. /Preliminarna biološka
istraživanja Nakovanske visoravni na poluotoku Pelješcu, Bruno
Kljajo, Nino Orepic, Hrvoje Peternel - Zagreb 2001./
U Nakovani za razliku od susjednih mjesta teško uspijeva rogac,
i postoji samo jedan zakržljali primjerak primjerak u Donjoj Nakovani.
Uz navedene vrste moramo spomenuti još i gorostasne koštile
u Donjoj Nakovani, te sambuk (zova, bazga), kao i brojna stabla
gloga, maslina, smokava , krušaka, višnji, mindela,
trešanja, te drugih vocaka koje je posadio covjek. Nestankom
covjeka u Nakovani, nevedene vrste osim gloga i masline vecinom su propale
i nestale.
I fauna ovog podrucja je s obzirom na malu prostornost izuzetno bogata
i raznovrsna. Tijekom istraživanja biologa iz Zagreba 2001. godine
na podrucju Nakovanske visoravni ustanovljeno je 29 životnjskih vrsta.
./Preliminarna biološka istraživanja Nakovanske visoravni na
poluotoku Pelješcu, Bruno Kljajo, Nino Orepic, Hrvoje Peternel -
Zagreb 2001./
Ni najstariji Nakovjani ne sjecaju se da je u Nakovani ikad dolazio vuk,
koji je vjerojatno na Pelješcu veoma rano istrijebljen, a Stonske
zidine sprijecile su da se naknadno opet proširi na poluotok.
Najveca zvijer Dalmacije poslije vuka je cagalj (Canis aureus dalmatinus)
koji je na cijelom ovom podrucju opstao jedino na Pelješcu. Godine
1905. iz Beca je na ovo podrucje došao cak i prirodoslovna ekspedicija
nadvojvode Filipa Koburškog s ciljem da istraži dali na Pelješcu
ima cagljeva. U zadnje vrijeme se proširio i na susjedno kopno. To
su nocne životinje, nešto manje od lisice, bujnog krzna i cupavog
repa, a preživljavaju pretežno kao strvinari. Krecu se u parovima
ili u grupicama, a javljaju se po noci dugim neugodnim zavijanjem. Najprije
se javlja jedan, da bi mu se potom javili drugi na okolnim brdima. U Nakovani,
koja se nalazi u kotlini, zavijanje cagljeva dobija na snazi. Kroz prošlost
je bilo pokušaja da se u Nakovani cagalj cak i pripitomi, medutim
štene bi ubrzo uginulo. Cagalj koji umire i koji to predosjeca javlja
se dugim zavijanjem i pritom se ni jedan drugi cagalj ne javlja. Takvog
caglja Nakovjani su zvali žagar. Caglja koji se križao
sa lisicom zbog specificnog nacina glasanja u Nakovani su zvali kuna
štekavac.
Lov na cagljeve bio je veoma popularan, tako da su se u prošlosti
organizirale velike hajke. Pred Prvi svjetski rat u jednom takvom lovu
na cagljeve na Sv. Iliji ucestvovao je i austrougarski prijestolonasljednik.
-"Cagaj, to ti je vrag, kad bi se njemu zavrtilo poc, i da imaš
kuške, i da imaš puške, on bi ti zakla kozlica. Jedne su
nam godine bili zaklali cetrnaest!"/Kazivala Kata Pamic, rod. Matic/
Lisica je sve donedavno naseljavala podrucje Nakovane iako se od
osamdesetih godina 20. st. nije više vidala.
Vepar ili divlji gudin (Sus scrofa) naseljen je krajem sedamdesetih,
te se strahovitom brzinom razmnožio cineci nepopravljivu štetu
obradenim poljima. Krda veprova znala bi nekad brojati i do tridesetak
grla, a kretali bi se vecinom nocu. Usprkos lovu i požarima broj
divljih gudina nije opao vec se proširio do te mjere da su poceli
preplivavati kanale do najbližih otoka Hvara i Korcule. Nije bilo
nikakvo cudo kad bi koji ribar u mrežu umjesto ribe uhvatio vepra
koji bi se zapetljavši se i ugušio.
Muflon (Ovis musimon) koji se može susresti na samom vrhu
Sv. Ilije, ali i na obroncima brda prema Orebicu, Kucištu, Vignju
i Nakovani, naseljen je na to podrucje 1970. godine. Tu se brzo prilagodio
staništu i razmnožio tako da sada stado broji oko 300 grla.
Od 1977. kada se pocelo s lovnim turizmom odstrijeljena su 42 muflona
cija trofejna vrijednost zaslužuje zlatnu medalju. Trofej muflona
odstrijeljenog na Sv. Iliji cetvrti je na svijetu. Nažalost tijekom
Domovinskog rata zbog krivolova broj muflona znatno je smanjen.
Divlji konji, vuku svoje porijeklo od pitomih konja koje su Nakovjani
držali na ispašu na podrucju Sv. Ilije. Do devedesetih godina
20. st. krdo je nareslo na oko dvadeset grla da bi potom, tijekom Domovinskog
rata bili pobijeni automatskim oružjem. Slicnu sudbinu doživjeli
su i divlji magarci, te jedinstvena vrsta - nakovanski tovar,
koa je nastala miješanjem magarca i konja. Od desetak životinja
koje su tumarala podno vrha Sv. Ilije, tamo ih je ostalo svega nekoliko.
Godine 1998. lovci su prijavili da se na podrucju Ilije i Nakovane pojavio
ris, o cemu su pisale i novine. Medutim od tad više nije zamijecen,
te se vjerojatno radilo o zabuni ili nekoj zalutaloj jedinki, buduci da
se njihovo stanište nalazi daleko na sjeveru, u Lici i na Velebitu.
Do prije stotinjak godina uz obalu se moglo naici na morsku vidru.
Posljednja koja je videna bila je ona koja se nesretno zapetljala u ribarsku
mrežu u Bezdiji prije Drugog Svjetskog rata.
Na podrucju Nakovane mogu se sresti još i zecevi, divlji kuneji,
poljski miševi, puhovi, mungosi (Herpestes auropunctatus), kune,
lasice, rovke, šišmiši, itd.
Od gmazova u Nakovani se mogu susresti krška gušterica,(Podarcis
melisellenis) oštroglava gušterica, (Lacerta oxycephala), veliki
zelembaci (Lacerta trilineata) dugih oko tridesetak centimetara, glavora
(Ophisaurus apodus), crnostrig (Telescopus fallax) i poskoka (Vipera ammodytes)
dugih do metar, te najveci gmaz na ovom podrucju - kravosas (Elaphe
quatuorlineata), zmija iz porodice udava, a koja može narasti
preko dva metra dužine. Populacija navedenih zmija u opadanju je,
narocito nakon uvodenja mungosa, te zbog požara.
Zmije su u Nakovani zbog brojnosti imali posebno znacanje u odnosu na
druge životinje. To strahopoštovanje vjerojatno potjece još
iz ilirskog doba buduci je za Ilire zmija bila kultna životinja,
a brojna mjesta nose još i danas nazive poput Zmijin kal, Zmijna,
Zmijino brdo, itd. Za Nakovjane se govorilo da su se rodili "u zmijama"
i bili su vrsni poznavaoci zmija;- "Ima zmija po Nakovani svakakvih,
svima ja zmijama ime znam. Ima ti crnostrig, ima ti vodarica, ima ti srpina
velika, ima ti gravošica, ima ti glavor... Ove druge zmije nisu bile
opasne, ali poskok...Svaka ona zmija koja trci, koja biži pred cajadom,
ta ti nije opasna, ne boj se, ali pepejuha i crnopecica, one te cekaju,
ni njih strah, ona ceka i samo ceka. A zašto se zove poskok? Jer
je ona spremna skocit daleko, to ti je sotona! Pepejuha ti je poskok,
ali žensko, ona ti ima glavu na trokut sa rošcicem, a rep joj
je na samom dnu, dug kako prst, tanko kako igla, a oni što je isto
takve sive boje, ali na crnije vijuge to joj je muž - crnopecica.
Stariji su vazda govorili di je muški, tu je i ženski poskok.Kad
je ujutro rosina, tad ti one izlaze i penju ti se na stabla. A kad ti
dode sunce oko jedanaest, podneva onda ti ih vrag odnese ca. /Kazivala
Kata Pamic, udana Matic/
Dogadalo se cak i da nekog Nakovjana poskok i ugrize, pa cak i usmrti.
Anu Klaric je poskok nekoliko puta ugrizao;
-"Ja sam išla skupit padeža, na onu stranu od Male Gospe.
Mene je bilo strah od zmija pa sam ja s onim lukicem prolazila kroz padež,
a sa drugom rukom ubacivala padež u vricu, kad koda me nešto
ubolo. Ja isala ruku, a ona zmija mi visi sa prsta. Kroz cili život
mi je prošla struja. I sa špagom sam zavezala prst i ruku i
brzo zvala divera Iliju, koji je tu kopa. To je bilo za vrime rata, a
Talijani su bili u Perni, pa smo gornjim putem došli u Orebic. Tu
je doktor ima zadnji serum. Osim tega, još me jednom ugrizla zmija."/Kazivanje
Ane Klaric/
-" Kad su raskopavali na Okrunovo, govori pok. Ivan Mažuran
kako je žedan. A tamo ti je bilo veliko korito kraj jedne smrljuhe
i ni pogleda pu gori, di je bila pepejuha. Upekla ga je u lice i on ti
je umro od dvadeset i nekoliko godina. To su meni pripovidali, nisam još
bila rodena. Dunda Balda je pepejuha upekla u rebra i jedva su ga bili
spasili. " /Kazivala Kata Pamic, udana Matic/
-"Crnostrig nije tako opasan, ali mu isto ne bi ja dala prst.
On ti nema glavu na trokut i crvenkast je sa crnim rigama. Vodarica
ti je puno duga, samo ti je puno malahna. Ima ti srpina velika,
da vidiš kolika nareste, malo manje nego gravošica. Srpina
velika ti može narast i do tri metra dužina, ona ima vele boja,
ali sve sive boje, naštrapano mrcu crnom, ali nece te ona. Kad ti
vidi cejade ona pobigne. /Kazivala Kata Pamic, udana Matic/
Gravošica ili kravosas iako nije bila otrovnica, zbog velicine utjerivala
je strah u kosti Nakovjanima;
- "Pripovidat cu ti ja i o gravošici. Ona ti može narasti
vele, vele metara! Nando Ivankovic je hodi past koze u nas u Dubu. Ni
ima ni postola ni bicava, ima je šesnaest godina i hodi je bos, a
ima je dva kuška. I kuški su hodili ispred njega i odjedanput
su se razlajali i utekli. A on je samo vazda ima lukic, kosor za pasom.
I on je iša ih nac, dreto pu Velikog vrha i kad je doša gori
ima je što vidit. Oko jedne cesvine, gravošica, zvižde
da bi je moga do Racišca cut. Ona se zavila oko cesvine sve do vrha,
sad ti znaš koliko je to bilo. Nando ti je ubra dva šcapa i
udri on po njoj i kad je malaksala, pala ona ozgara, a on udri po glavi.
Sa jednim šcapom je zakaci i dopoteza je doli do na žal u Dubi.
To je cilo Racišce dohodilo gledat, a ona ti je bila kad ju je rastri
velika kako pal, oko cetiri, pet metara, sad znaš koliko je to bilo
i koji je on korad ima!
Doša je jednom Bulic za Bilušicom da napuni korito vodom iz
gustirne, a tamo gravošica došla na vodu. Gravošica ti
je sivkaste boje a ima crne rede na sebi i koliko ima takih reda toliko
ima godina. Ova koju je Bulic vidi imala je osam do deset reda, a kolika
je bila to je bilo cudo nevideno. Skupila se onda cila Gornja Nakovana
sa kosorima i sikirama da je ubiju, ma je ona vec bila utekla i od tad
je više ni niko vidi... A znala je gravošica napasti i covika,
ona zna doc okolo tebe, pa te slomit i zadušit. Kad je Gabre doli
u Dubi trapi bi se umori i lega u hlad. Stavi je mašklin iza sebe
i zaspa. Ovo je sto puta pripovida. Kad je zaspa dovukla se gravošica
i pocela mu lizat znoj sa lica. Kad je otvori oci ima je što vidit,
govori da se ni nikada tako u životu pripa. Ma ni bi strašljiv
covik i srica da mi je mašklin bi blizu, pa govori on -'E neceš
kurbina ceri, mislila si mene zadavit, ali platit ceš sad' , i on
ti je udri s onim mašklinom dokle ju je ubi...
Nemoj zaboravit da ti je Duba srce gravošice, mi smo je doli vidili
sto puta kad bi pasli koze!
Pripovidala mi je baba kad su dvi žene išle ubrat grma u Grahovišcu
za odnit pu doma i kad su došli na Kucaru, onamo di se obrce za Bezdiju,
cuju one da ih neko slidi, ali kako su bile uprcene sa grmom nisu se okrecale,
nego tek posli. Kad su one vidile kolika je to zmija iza njih, to je bi
mirakul božji, one se raskrivile da ih je cili narod u Nakovani cu.
Oni su se pripali da ce ih zadušit obadvije, pa su im viknuli da
se brzo svucu i bace joj robu. One se nekako na brzinu rasprtile i skinule
bluzu i ubrusac i bacile na kleh, pa se tu zmija zaustavila. Kroz to vrime
došli svi muški iz Nakovane da ce je ubit, ma nisu je uspili
ubit, utekla je. Nisam nikad cula da je ubila koga ili živinu, ali
su govorili da se zna dovuc ispod koze i sisat joj mliko.
Okruženi tako opasnim zmijama Nakovjani su se znali i ponašati;
-"Nikada, sinko nemoj poc okolo zmija ako nemaš šcap. Pokojan
bi ti dide Jozo kad bi iša gori pu Ilije gledat di su volovi, obuka
bicve od vune, jer bi govori da ide u srce zmija. Uze bi baketu oli od
jasena, oli od smrica, oli od osomine, a sad cu ti rit zašto. Kada
bi peštali zmije da im se baketa ne prelomi, a bicve od vune su nosili,
zato kad te ona ugrize njoj zadije ona vuna i ne može onda doc do
mesa. A za ubit zmiju najprije joj triba pritisnut glavu, a onda joj valja
okinut iza vrata, ako to nisi ucini ona bi ti opet oživila. Oko jednog
smrica pokojan otac ih je bi sedam ubi." /Kazivala Kata Pamic, udana
Matic/
-"Glavora se nikad ni ubijalo, nego bi se dica su njin igrala.
Njega kad capaš za rep, ne može se savinut."/Kazivanje
Ane Klaric/
Od gmazova koje se mogu još sresti u Nakovani možemo spomenuti
još i kornjacu cancaru, koju su Nakovjani zvali žaba
korinjaca.
Preko ljeta Nakovana odjekuje kreketanjem žaba kojih se može
naici preko noci, a svoja jaja odlažu u korita. Cesto se ljeti nailazi
i na ježa, koji u selo dolazi u potrazi za vodom.
Od ptica ovdje su zastupljene stanarice: mrka sjenica (Parus lugubris)
voljic maslinar (Hippolais olivetorum) brgljez kamenjar (Sitta neumayer),
vrabac (Passer domesticus), modrokos (Monticola solitaris), velika sjenica
(Parus Mayor) i crnoglava grmuša (Sylvia melanocephala), zatim cuk
(Otus scops), kozmopolitska vrsta kukuvije (Tyto alba) i sova ušara
ili bukoc. Tu su još i fazani, jarebice, kokoške, prepelice,
golubovi, kosovi, gavrani, cule, lastavice, zatim sokolovi, jastrebovi,
a ljeti po nekoliko mjeseci znaju obitavati i orlovi sa rasponom
krila od preko dva metra. Obicno ih bude jedan par iako ih je jednom prilikom
bilo i tri jedinke.
-"Tica je prije u Nakovani bilo svakakvih. Kosova je uvik bilo pod
grmom u lišcu i oni bi se lovili podapinjanjem plocica, pa bi ih
dica išla doli u Vignju prodavat. Bilo je šljuka, grivne, jarebice.
To su tice što su stalno tu bile." /kazivala Neda Pamic, udana
Vucemilovic/
Od kukaca najatraktivniji su leteci cvjetovi - leptiri kojih se
u Nakovani mogu naici u razlicitim bojama, od žute, preko crvene,
narancaste, pa do zelene i plave. Prema podacima iz Privremenih karata
rasprostranjenjenja dnevnih leptira od P.Jakšica (1988) za poluotok
Pelješac zabilježeno je dosad 47 vrsta dnevnih leptira. Neke
od tih vrsta govore nam o biološkoj vrijednosti podrucja, a neke
se nalaze u Europskoj crvenoj knjizi knjizi ugroženih leptira ili
su zakonom zašticeni u RH. Osim vrsta navedenih u strucnim publikacijama
biološka ekspedicija 2001. god. na Nakovanskoj visoravni zabilježila
je još nekoliko vrsta. Danji leptiri dobri su pokazatelji zdravlja
okoliša, ravnoteže u prirodi i stupnja ocuvanosti nekog podrucja,
jer zbog specificne biologije odgovaraju na promjene u staništu.
/Preliminarna biološka istraživanja Nakovanske visoravni na
poluotoku Pelješcu, Bruno Kljajo, Nino Orepic, Hrvoje Peternel -
Zagreb 2001./
|
