iliri

Svijet je obišla još jedna spektakularna arheološka vijest: ekipa hrvatskih, britanskih i kanadskih arheologa pronašla je u pecini Spila na otoku Pelješcu netaknutu "vremensku kapsulu" - što bi u prijevodu znacilo da su arheolozi prošloga tjedna obznanili kako su iza gomile kamenja kojom je bio zatrpan ulaz u špilju na domak Svetog Ilije, najvišeg vrha na Pelješcu, otkrili dvije tisuce godina netaknuto ilirsko svetište.

Odmah je uoceno kako je pokraj napuštena sela Nakovana, na visoravni izmedu Orebica i Lovišta, "netaknuto" svetište uistinu rijedak fenomen. Špiljsko nalazište otkrili su arheolozi, a ne mještani ili speleolozi, slijedeci ilirske tragove na Pelješcu, a pecinu su Iliri vjerojatno namjerno zatrpali kamenjem kako bi kultno mjesto - koje im je služilo još od 4. stoljeca prije Krista - sacuvali od rimskih legija kada su u 1. stoljecu prije Krista osvojile Dalmaciju.

Arheolozi su u središtu pecine zatekli svetište u kojemu je centralni kultni simbol bio stalagmit u obliku falusa. Uokolo falusnog stalagmita zatekli su mnoštvo ulomaka keramike - porijeklom iz Italije, Grcke i drugih dijelova Sredozemlja - koja je vjerojatno bila prinošena u žrtvenim obredima. Kakvog su sadržaja bili ovdašnji ilirski obredi arheolozi mogu rekonstruirati tek pretpostavkom kako su Iliri - koji su ocito u prvim stoljecima pretpovijesnog doba živjeli na visoravni pokraj Nakovana - na ovom pomnno cuvanom mjestu svetkovali u obredima, ekstaticnim svecanostima nalik na bakanalije, u cast plodnosti i rasta.

Pronadeno svetište je i prvo ilirsko obredno mjesto sacuvano u zatvorenom prostoru jer je poznato kako Iliri nisu imali hramova, niti svetišta, nego su svoja vjerovanja štovali obredima uz gomile i na otvorenim prostorima, na vjetrometini, gdje je nakon više od dvije tisuce godina ostalo vrlo malo tragova. Zato je još iznimnija važnost nalazišta u Spili za koje arheolozi pretpostavljaju kako je bilo korišteno u razdoblju od vladavine Aleksandra Velikoga pa do ušvršcenja rimske vlasti na tom dijelu Jadrana, kada su ga Iliri "zapecatili" gomilom kamenja.

"Do sada ništa nismo znali o ilirskim svetištima iz predrimskog razdoblja pa s razlogom vjerujemo da ce nam Spila odgovoriti na mnoga pitanja o vjerovanju i autohtonoj kulturi starih Ilira kao i o njihovu odnosu prema grckom i rimskom svijetu u stoljecima prije

Iako je otkrivena pecina Spila istražena, ilirska tajna možda je i dalje skrivena u dubini brda. Državnoj upravi je predloženo da hitno zaštiti ovo podrucje. Tako je možda trebalo biti i prije, uvažavajuci pretpostavke istraživaca koji su navodili kako je ovdje bila i mikroregija neolitickog naseljenja.

Tragom onodobnih nalaza iz Spile na brdu Kopinju ponad Gornje Nakovane još 1976. godine Nikša Petric pretpostavio je kako je prostor gradine Grad bio ukomponiran u još starije naselje, što i ne cudi s obzirom na strateški
položaj ove visoravni s koje se vidi Hvar, Šcedro, Korcula, Mljet, ušce Neretve i kopno.

Zakljucio je kako nadeni ulomci prethistorijske keramike ne nalikuju onoj iz "cetinske kulture", nego su srodni istodobnim nalascima u Gudnji, Grapcevoj špilji, Pokrivniku i Markovoj špilji na otoku Hvaru, Veloj špilji na Korculi, špilji Tradanj pokraj Šibenika i u Smilcicu kraj Zadra.

Nalaze pretpovijesne keramike ispred Spile zabilježio je Cvito Fiskovic, a pedesetih godina i Grga Novak u njoj je našao neoliticku keramiku. Zabilježbe o pretpovijesnim nalazima na ovom poluotoku, medutim, znatno su ranije i opisuju kamenu sjekirica od jadeita - trokutastog oblika zelenkaste boje sa zagasitim mrljama - za koju se pretpostavljalo da je nadena u Spili Nakovane ili u podrucju monumentalne ilirske gradine.ukljucivanja Dalmacije u rimsku državu", veli antropolog i arheolog Stašo Forenbaher, istraživac zagrebackog Instituta za antropologiju, koji je
uz Timothija Kaisera iz Toronta pokretac i voditelj pelješkog projekta.

Deseteroclana ekipa arheologa i antropologa još prošle godine otkrila je gotovo slucajno zatrpani ulaz u ovu šilju, a bio je nadohvat ruke, tik uz 50 metara dugi kanal koji je koncem sedamdesetih godina prokopala arheološka ekipa koju je vodio Nikša Petric.Tada su na pocetku Spile pronašli keramicke nalaze iz znatno starijega doba, iz 6. stoljeca prije Krista - prethistorijske nalaze nalik na one u špiljama na Hvaru i Korculi.Najnovijem otkricu u dubini Spile prethodio je, medutim, višegodišnji posao u projektu Jadranski otoci, pomno terensko istraživanje tijekom kojega je - na Hvaru, Bracu, Šolti, Biševu i Palagruži - skrojena arheološka karta dalmatinskih otoka. Registrirano je više tisuca nalazišta, tiskane su dvije knjige s terenskim kartama i svi podaci upisani su u bazu podataka.

Ovaj projekt bio je iznimno važan jer su istodobno radena i manja arheološka iskopavanja kljucnih nalazišta na svim otocima. Timothi Kaiser i Staša Forenbaher zakljucili su potom kako bi se trebalo vratiti s ekipom arheologa
na visoravan pokraj Nakovana, gdje su iznimno zanimljiva i prijašnja njihova istraživanja najavljivala nova otkrica.

"Znali smo da nije samo rijec o špilji, nego je cijeli teren, što smo vidjeli prije tri godine, ocigledno vrlo perspektivan", veli Forenbaher. "Ipak, i dalje cemo raditi u ovoj špilji jer nismo došli do njezina dna. Kao što smo radeci na ulaznom kanalu Spile, slucajno razmaknuvši kamenje, došli do onoga što smo od pocetka pretpostavljali da bi u pecini moglo biti, sada nas posebno intrigira pretpostavka po kako u njoj ima još slojeva i kako je znatno veca nego se cini po obliku i karakteristikama naslaga."

Vrlo je malo podataka o Ilirima na dalmatinskim otocima, o njihovim vezama s ostalima na Sredozemlju, te ostaje upit koliko ce ovakav nalaz pomoci u odgonetkama ilirske enigme. Stašo Forenbaher nije u tom ocekivanju nimalo skeptican:"Bitno je da smo otkrili netaknuti lokalitet. O Ilirima znamo vrlo malo, ali zato su ovakva nalazišta koja prethode dominaciji Rima izvrsni izvori. U njima je sacuvana netaknuta grada te su jako bitni za interpretacije kojima se može objasniti identitet Ilira i nacin kako su se oni ukljucivali u svijet Mediterana.Ovo nalazište govori nam kako se nalazimo u vremenu na pragu povijesti. O Ilirima doduše imamo pisanih izvora koji dolaze od Grka i Rimljana, a oni donose podatke iz svoje perspektive, dok autenticnih pisanih podataka dakako nema.Dosta toga se ipak naslucuje, ali ostaje i golema rupa, jer ne znamo niti to kako su oni sebe 'nazivali', njihov zavicajni identitet ostaje sasvim nepoznat. Grci su naime svim plemenima, koje su otkrili najprije u Albaniji, nadjenuli naziv Iliri - tako da Ilire nalazimo daleko na sjeverozapadu, sve do Istre. U južnoj Dalmaciji sacuvano je dosta etnickih naziva, ali se ne može utvrditi koji su od Iilira živjeli na Pelješcu."

Najnoviji pothvat arheologa, pri cemu su koristili najmodernije metode terenskog istraživanja, ipak bi teško bio izvediv bez donacije bogatog Kanadjanina Davida Mirvisha iz Toronta.Tijekom "potpunog" iskopavanja iz Spile je izneseno i prosijano visokotlacnim pumpama u terenskom laboratoriju tri tone zemlje. Pronadeno je 100 kilograma keramickih ostataka, odnosno 10 do 15 tisuca ulomaka, od kojih ce se moci sastaviti oko 150 posuda. To su caše za pice, velike i male i amfore, a oko falusa pronadene su uglavnom žrtvene posude za prinošenje obrednih darova.Sve što su arheolozi iskopali u Spili pohranjeno je u spremištu Arheološkog muzeja u Dubrovniku. Stašo Forenbaher istice kako je za analizu vrlo važno što ce se moci sastaviti cijele posude koje ce vjerodostojno prezentirati impresivnu ilirsku kolekciju.Osim toga, nekoliko posuda arheolozi su namjerno ostavili netaknutima i tako neobradene poslane su u engleske laboratorije gdje ce se interpretirati što je bilo u njima i kako su izvorno izgledale.

Što ce dalje biti s visorani pokraj Nakovana i s pecinom Spila. Stašo Forenbmaher veli: "Špilju smo zabarikadirali, ne samo zatrpali nego je i ogradili željeznom ogradom. Onaj tko bi htio uci, dobrano bi se namucio. Ovakve mjere opreza nisu stoga jer je nešto ostalo u svetištu, apsolutno sve smo iznijeli, vec zato jer bi se ulaskom u Spilu mogao nepovratno narušiti ambijent.

U cjelini to je unikatni prostor, mjesto gdje je stanovala ilirska elita. Nedaleko od Spile utvrdeno je ilirsko naselje, jedna od najljepših gradina na Pelješcu i u ovom dijelu Dalmacije, te oko nje veliki broj gomila, ilirskih grobnih tumula. U podnožju gradine Grad Iliri su imali polja, u Spili svetište gdje su darivali u obredima i ritualima slavili svoja vjerovanja. Uokolo bi se trebalo još istraživati jer ce se vjerojatno uz obalu pronaci i ilirska luka, iako su oni svoje brodove, kojima su vješto gusarili, nasukavali na žalo."Najbolje zašticeno nalazište ono je koje se prezentira, navodi
Forenbaher, te spremno izlaže svoje videnje buduceg jedinstvenog arheološkog parka, kao nastavak price o Ilirima: "Spila ostaje središte arheološkog parka - trebalo bi urediti prilaz pecini i osvijetliti je, oznaciti staze. U jednoj od napuštenih kuca u selu Nakovana mogli bi izložiti sve što rekonstruiramo s tog nalazišta, uz atraktivni multimedijalni prikaz arheoloških iskopavanja u špilji."

Iako je zagrebacki student, Stašo Forenbaher usavršavao se i doktorirao u Americi te je zagovornik znatno modernijih metoda rada: "Zanima nas zašto se nešto dogadalo, koji su momenti bili presudni u nekom povijesnom ili vremenskom trenutku i kakvo je bilo ponašanje ljudi na odredenom podrucju. Pristaša sam pogleda da je arheologija antropološka, a ne povijesna znanost. U slucaju Ilira to cemo iducih godina pokušati istraživati u sada zapocetom Projektu Nakovana."